Gledali smo animirani film Ružno pače, koji se zbog svojeg izgleda razlikuje od ostalih pačića. Pačići su ga  izbjegavali i nisu se htjeli igrati s njim. Razgovarali smo o takvom prihvatljivom-pristojnom/neprihvatljivom-nepristojnom ponašanju. Pričali smo o osjećajima pačića (djece) – kako se takva djeca osjećaju ako ih odbacuju, rugaju im se ili ih ne poštuju.

Došli smo do zaključka da smo svi različiti i da imamo jednaka prava bez obzira na bilo kakve različitosti. Pisali smo pisma pačiću u kojima su učenici samostalno izražavali svoje misli i osjećaje. Nadalje, naučili smo da ljubaznost znači ne ismijavati druge, ne nazivati pogrdnim imenima, ne udarati slabijeg od sebe. Unatoč svojoj različitosti svi možemo biti dobri prijatelji.   

Tih smo dana nastojali biti što ljubazniji jedni prema drugima. Svakoga dana možemo iskazati svoju ljubaznost – počevši  od pozdrava u jutro, pridržavanjem vrata škole, osmijehom, lijepom riječi. Prisjetili smo se i čarobnih riječi koje često puta i zaboravimo a koje znače mnogo: molim, hvala, izvoli i oprosti. Kada to iskreno mislimo i kažemo onda je to dokaz naše ljubaznosti.